Baba Jaga

     Živio nekoć udovac koji se iznova oženio, a nova mu žena kćer zamrzila. Činila sve moguće da joj život zagorči. Jednoga dana, kad joj oca nije bilo kod kuće, maćeha reče djevojčici: „ldi svojoj tetki, mojoj sestri, i posudi od nje šivaćega konca.“ Kako je maćehina sestra bila Baba Jaga, zvana još i Kokošja noga, vještica, koja je živjela u šumi u kolibi na kokošjim nogama, djevojčica pomisli da joj maćeha zlo snuje.

     Kad je djevojčica stigla do kolibe Babe Jage, zamoli je neka im posudi nešto konca. Baba Jaga reče: „Drage volje, ali dok ja tražim konac, ti sjedni malo za razboj pa gledaj štogod otkati.“ Kad je djevojčicu tako za razboj posjela, pozove Baba Jaga svoju sluškinju pa joj reče: „Podgrij kupelj mojoj sinovici i gledaj neka je valjano zagrijana. Pojest ću je izjutra za doručak.“

     Čuvši što je vještica rekla svojoj sluškinji, stane je djevojčica moliti neka nikakve kupelji ne grije i dade joj zauzvrat krasan rubac. Tada djevojčica začuje kako Baba Jaga mački govori:

     „Ti bi joj mogla oči iskopati.“ No djevojčica dade mački komad šunke, a mačka joj uzvrati češljem i ručnikom. „Sad bježi što brže možeš“, reče joj mačka. „Kad čujes Babu Jagu za sobom, baci ovo preko ramena.“

     Djevojčica istrči iz kuće što su je noge nosile. Vještičini psi skoče da je na komade rastrgaju, ali ona im baci komad kruha, pa je oni na miru ostave. Vrata Baba Jagine ograde s trijeskom se pred njom zatvore, a im šarke naulji pa je propuste. Breza pred ulazom pokuša joj tankim granama oči izbičevati, ali djevojka ih podveza svojom vrpcom za kosu pa je breza propusti.

     Mačka za to vrijeme sjedne za razboj pa stane tkati umjesto djevojčice, a kad bi Baba Jaga upitala: „Radiš li, dijete moje?“ – mačka bi odgovarala: „Radim, tetko.“ No Baba Jaga doskora dođe vidjeti što joj je sinovica otkala, a kad tamo mačka sve niti toliko zamrsila da je sve tkanje u štetu otišlo. Vještica se strašno naljuti, samo da od bijesa ne pukne. Stane ona mačku tući, a mačka joj kaže: „Za sve ove godine što te vjerno služim, nikad od tebe ništa bolje od ribljih kostiju dobila nisam, a tvoja mi je sinovica komad šunke dala.“ Baba Jaga stane svoju sluškinju tuči, a ne poštedi ni pasa, ni vrata, ni stabla breze, ali joj oni nisu krili da je sinovica s njima postupala bolje, negoli ona ikad dosad. Dosjeti se Baba Jaga da će joj sinovica pobjeći, pa brže-bolje skoči u svoj čarobni mužar, dohvati batić, podbode mužar da bolje leti, pa krene u potjeru za sinovicom.

     Kad djevojčica osjeti da joj se Baba Jaga primakla, baci ona ručnik preko ramena, a ručnik se pretvori u široku, preširoku rijeku. Baba Jaga škljocnu zubima od bijesa jer nije smjela preko vode tekućice. Poleti natrag kući, pa svoje volove do vode dovede. Volovi ispiju rijeku pa vještica lako prijeđe na drugu stranu.

     Djevojčica iznova začu Babu Jagu kako je sustiže. Baci ona preko ramena češalj i češalj se pretvori u gustu, pregustu šumu. Baba Jaga od bijesa zajauče pa se stane kroz onaj splet drveća i granja probijati, krčeći sebi put oštrim, zakrivljenim zubima. Ali baš kad se vještica iz šume izvukla, djevojčica se maši vrata svoje kuće i čvrsto ih za sobom zabravi.

     Ne prođe mnogo vremena i njezin otac zlu maćehu iz kuće otjera, pa on i njegova kći od toga dana stanu skupa živjeti u sreći i blagostanju.

(ruska bajka)