Bal od sedam pari cipela
Bio jednom jedan kralj u kojega je kći derala po sedam pari cipela svake noći. Sav očajan kralj obznani da će kraljevnu za ženu i pola njegova kraljevstva dobiti onaj koji objasni tu zagonetku, ali će onaj koji pokuša i ne uspije biti pogubljen. Mnogi sreću kušali, niti jedan zagonetke riješi niti glave sačuva.
Jednoga dana neki dječak iz grada zamoli svoju majku neka mu ispeče tri hljeba i spremi se na put, želeći okušati svoju sreću. Njegova majka stavi otrova u one hljebove, misleći: „Bolje da umre na putu, nego da ga kralj kazni okrutnom smrću!”
Na putu dječak sretne čovjeka koji zatraži od njega jedan od ona tri hljeba, a zauzvrat dade mu Božji blagoslov. Bijaše to Sv. Antun. Dječak zatim sretne ženu koja od njega zatraži jedan od hljebova i zauzvrat dade mu ogrtač nevidljivosti. Bijaše to Djevica Marija. Na kraju sretne on starca koji od njega zatraži posljednji hljeb, a zauzvrat mu dade bič. Bijaše to sam Bog.
Kralj reče dječaku neka te noći spava u sobi do sobe u kojoj spava kraljevna. Ali on ne legne spavati, nego se ogrne ogrtačem nevidljivosti pa na prstima uđe u sobu kraljevne. Vidje kako ona uzima šest pari cipela iz svoga ormara i iskrada se iz sobe. Uze je zatim ukorak slijediti, dok je ona oprezno silazila niz glavno stubište, a zatim izišla iz palače.
U vrtu pristupi ona prvo grmu od zlata. „Dobra ti večer, zlatni grme.”
„Dobro večer, princezo, i tebi i tvome prijatelju”, odgovori joj grm.
„Sama sam ovdje”, namršti se kraljevna. Ubere cvijet pa ga pričvrsti sebi na ogrtač, a nevidljivi dječak učini isto. Pristupi zatim ona gramu od srebra, pa grmu od bakra, i svaki put uvjeravaše da je sama i svaki put, prvo ona, a zatim i njezin nevidljivi pratilac, otrgnuše cvijet.
Kraljevna tada skoči na bijelog konja koji je ponese preko rijeke. Dječak prasnu svojim bičem i eto ti ga na mjestu prije nje.
Dođoše u palaču krcatu vragovima koji tu plesahu cijele noći. Kraljevna je otplesala valcer i poderala prvi par svojih cipela, zatim j otplesala mazurku, škotsku poskočicu, stromboli-step i kontra-ples, pa tango i sarabandu, sve dok nije poderala svih sedam pari cipela. Tada pojaše svog bijeloga konja natrag u palaču svojega oca. Dječak pak prasnu svojim bičem i eto ti ga na mjestu prije nje. Pohita u svoju sobe pa legne.
Kraljevna zaviri u sobu, vidje dječaka kako spava i pomisli kako je njezina tajna sigurna.
Sutradan ujutro kralj upita svoga gosta je li saznao zašto njegova kći svake noći podere sedam pari cipela. Na njegovo iznenađenje dječak mu odgovori: „Jesam, saznao sam!” i da bi dokazao kako govori istinu pokaže on kralju cvjetove sa zlatnog, srebrnog i bakrenog grma.
Kralj mu reče da se može oženiti kraljevnom.
„Ja se neću ženiti djevojkom koja pleše s vragovima”, odgovori dječak, „ali dajte vi meni pola kraljevstva pa ćemo ja i moja majka biti sretni do kraja života!”