Cvilidreta

Jednom davno živio je jedan mlinar koji je bio jako siromašan i imao je prelijepu kći. Jednom prigodom susreo se s kraljem te mu se odlučio pohvaliti kako bi podigao svoj ugled. Rekao mu je da ima kći koja od slame može ispresti zlato. Kralju se to jako svidjelo pa mu je rekao da je dovede u dvor da se i sam u to uvjeri.

Sljedećeg dana mlinareva kći je došla u dvor, a kralj ju je odmah odveo u sobu prepunu slame. Dao joj je kolovrat i preslicu i rekao joj da do jutra mora ispresti svu slamu u zlato. Ako to ne učini, umrijet će. Nakon toga je zatvorio sobu i zaključao vrata. Djevojka je bila očajna jer nije znala kako će od slame ispresti zlato. Jako se bojala, a od očaja je i zaplakala.

No, najednom se otvore vrata sobe, a u nju uđe maleni čovječuljak. Upitao ju je zašto plače, a kada mu je ona sve ispričala, on joj odluči ponuditi da umjesto nje sve to učini. Ali ipak, tražio je nešto zauzvrat. Djevojka mu je na to ponudila svoju ogrlicu.

Čovječuljak je odlučio prihvatiti ogrlicu, sjeo je za vreteno i stao presti. Do jutra je sva slama bila ispredena u zlato. Kada se kralj pojavio, nije mogao vjerovati što vidi. Jako se razveselio, a u njemu se rodila još veća pohlepa za zlatom. Sada je odlučio djevojku odvesti u još veću sobu gdje je bilo još više slame i naredio joj je da do jutra sve isprede u zlato ako želi živjeti.

Djevojka je ponovo briznula u plač, a na vratima se pojavio čovječuljak. Ponovo joj je ponudio da isprede svu slamu u zlato ako mu ona nešto pokloni zauzvrat. Djevojka mu je ovoga puta odlučila pokloniti svoj prsten. Čovječuljak je pristao i do jutra je cijela soba bila prepuna zlata.

Kada je kralj ugledao sve to zlato, nije mogao vjerovati svojim očima. Odlučio je djevojku odvesti u još veću sobu prepunu slame, a ako uspije i to ispresti do jutra u zlato, rekao joj je da će je ženiti. Razmišljao je o tome da sigurno neće naći bogatiju ženu iako je ona samo mlinareva kći.

Kada je djevojka ostala sama u sobi, pojavio se ponovo čovječuljak koji ju je opet upitao što će mu dati ako joj pomogne. No, ona mu reče da mu nema više ništa za dati. Čovječuljak joj na to predloži da mu da svoje dijete kada ga rodi. Djevojka nije znala što će se kasnije dogoditi, a sada joj je trebala pomoć pa odluči pristati na njegovu nagodbu.

Sljedećeg jutra pojavio se kralj i ugledao zlato koje je htio. Bio je oduševljen i odmah je odlučio ugovoriti vjenčanje s mlinarevom kćerkom. Vjenčanju je prisustvovalo puno ljudi, a lijepa mlinareva kći sada je postala kraljica.

Nakon godine dana, kraljica je rodila svoje prvo dijete. Nakon nekog vremena pojavio se čovječuljak koji je došao po dijete koje mu je ona obećala. Kraljica je na njega i zaboravila, a pošto je sada bila bogata, ponudila mu je sve što želi samo da ne dira dijete.

No, čovječuljak nije htio pristati na nikakva blaga, draže mu je bilo živo biće. Kada je to čula, kraljica je briznula u plač. Čovječuljak se sažalio pa joj je rekao da može zadržati dijete ako sazna kako se on zove. Za to ima tri dana.

Kraljica je cijele dane i noći provodila u razmišljanju o raznim imenima, a poslala je i glasnika koji u cijeloj zemlji raspitivao kakvih sve imena ima. No, kada se čovječuljak pojavio sljedećeg dana, kraljica nikako nije mogla pogoditi ime. Drugi dan je provela raspitujući se u susjedstvu o imenima, ali kada se čovječuljak pojavio, ponovo nije mogla pogoditi ime.

Trećeg dana glasnik se pojavio kod kraljice i rekao joj da nije saznao za niti jedno novo ime. Ali ispričao joj je o događaju kojem je nazočio. Naime, kada je otišao do visokog brda u gustu šumu, ugledao je malenu kućicu. Ispred kućice gorjela je vatra, a oko vatre je skakutao maleni čovječuljak na jednoj nozi i pjevao:

Pogoditi mi ime nikada neće
pa sutra maleno dijete sa mnom na put kreće,
ne može nikako da odgonetne,
da je moje ime Cvilidreta!

Kraljica se silno obradovala kada je čula za to ime. Malo nakon toga pojavio se čovječuljak i po treći put je upitao kako se zove.

Kraljica nije htjela odmah otkriti da zna kako se zove pa je prvo pogađala s drugim imenima. Čovječuljak se veselo smijuljio govoreći da se on tako ne zove. Na kraju je kraljica upitala zove li se on možda Cvilidreta, a čovječuljak je pobjesnio. Nije mogao vjerovati da je kraljica njegovo ime. Bio je jako bijesan, urlao je, a od bijesa je desnom nogom tako snažno lupio u zemlju da se cijelo njegovo tijelo do pojasa zabilo. Od bijesa je tada rukama uhvatio svoju lijevu nogu tako snažno da se njegovo tijelo prepolovilo na dva dijela. 

Nestalo ga i nikad ga više. I tako je kraljica ostala sretna i bila sa svojim sinom dalje. Ako nije umrla, još danas živi.