Lijeni Jack
Dječak po imenu Jack živio sa svojom majkom na pustopoljini izvan sela. Bili su vrlo siromašni. Starica je zarađivala nešto novaca šivanjem i krpanjem, ali sve što je Jack radio bilo je da zimi sjedi pokraj vatre, a ljeti ljenčari na suncu. Jednoga dana majka mu reče: „Radi da zaslužiš svoju kašu, ili je više nećeš dobiti!“
I tako se Jack dao unajmiti kod seljaka za peni na dan. Ali na putu kući, kad je prelazio preko potoka, Jack ispusti peni i izgubi ga. „Ti glupavi dječače!“ prekori ga majka kad joj je rekao što se dogodilo. „Trebao si peni staviti u džep.“
„Učinit ću to idući put“, reče Jack.
Idućega dana Jack se dao unajmiti kod drugog seljaka da mu čuva krave. Seljak mu plati vrčem mlijeka, a Jack stavi vrč u džep, onako kako mu je majka rekla da učini. Ali kako je momak žustro koračao kući, vrč mu je poskakivao u džepu i mlijeko se razlijevalo na sve strane. „Ti tupavče!“ reče njegova majka. „Vrč si trebao nositi na glavi.“
„Učinit ću to idući put“, reče Jack.
Sutradan Jack pođe drugome seljaku, koji mu kao dnevnu zaradu dade mekani, masni sir. Jack stavi sir na glavu, kao što mu je majka rekla da učini. Ali kad je stigao kući, masni se sir otopio i curio mu niz lice. „Ti slaboumniče!“ poviče njegova majka. „Trebao si ga nositi u rukama.“
„Učinit ću to idući put“, reče Jack.
Sutradan Jack pođe na posao k pekaru, koji mu umjesto jednodnevne nadnice dade mačka. Jack ga je pažljivo nosio u naručju, ali prije nego je dospio na pola puta kući, mačak ga ogrebe tako žestoko da ga je morao pustiti. „Ti glupane!“ reče mu majka. „Trebao si mu zavezati konop oko vrata i vući ga za sobom.“
„Učinit ću to idući put“, reče.
Sutradan pođe Jack raditi k mesaru, koji mu plati ovčjim butom. Jack zaveže but uzicom pa ga uze vući za sobom. Kad je napokon stigao kući, but je bio zaprašen i užasno prljav. „Ti, blesane!“ poviče njegova majka. „Trebao ga naprtiti na rame.“
„Učinit ću to idući put«, reče Jack.
Sutradan Jack ode raditi sljedećem seljaku, koji mu za trud dade magarca. Premda je Jack bio jak momak, bude mu poteško naprtiti magarca na ramena, pa je noseći ga dobrano dahtao i soptao.
Na putu kući Jack prođe pokraj palače nekog bogataša, čija se kći nikad u životu nije nasmijala. Bogataš je obeća udati za onoga koji je uspije na smijeh navesti.
Bogataševa kći nujno je gledala kroz prozor, kadli naiđe Jack s magarcem natovarenim na leđa, kojemu su sve četiri stršale uvis. Bogataševa se kći nije mogla obuzdati. Ona prasnu u smijeh i toliko se smijala da su se ljudi sjatili oko nje da vide što se to događa. Ona i Jack se vjenčaše i življahu sretno u palači s djevojčinim ocem i Jackovom majkom, pa se Jack više nije morao truditi niti oko bilo kakva posla niti oko bilo kakve nadnice.
(engleska bajka)