priča
Imaše kralj tri kćeri. I jednamput će njima:
- Kako me ti ljubiš? – najstarija pita.
- Ljubim te poput zlata – veli ona.
Srednja rekla:
- Ljubim te kao svoga dragoga.
Naposljetku pita najmlađu:
- Kako ti ljubiš svoga oca?
- Oče, ljubim te kao sol!
I otac i sestre na nju zijevnu:
-Kako se oca može ljubiti poput soli?! Kako se to svomu ocu rugaš?!
I otac je iz kuće potjera.
Hodeć, prošla je šumu i došla na brijeg. Noć ju je tu zatekla, a ne vidi ni živoga stvora. Najedamput, opazi kućicu i u njoj svjećicu. U kući nađe samo staricu.
- Hoćete li me uzeti za sluškinju? – pitala.
- Hoću, jer već ne mogu djelati sama.
I kraljevna je ljeto dana služila. I jednoć starica pošla u grad. Djevojka ju pita kad se vratila:
- Kako je u gradu?
- Ah, u gradu je sve bolno, jer soli nemaju. I sam je kralj, sa svojim kćerama, u postelji na smrt bolan. Bez soli osta sav svijet!
Kraljevna se jako preplašila:
- Jako bih rada pomoći svome ocu i cijelomu gradu.
Stara joj rekla:
- Vidim, brige te taru. Žalosna si za svojim ocem i sestrama. Evo, uzmi soli u rupcu. Dat ću ti još i šibicu i ružicu. Najprije sol da ocu. A onda pođi gu goru. Šibicom šibni po brijegu. Brijeg će ti se otpriti, a onda vrataru daj ružicu. Pustit će te nutar. I dobit ćeš tu soli koliko god hoćeš. Bit će je dosta svemu svijetu!
I kraljevna ode odmah ...
cijeli tekst