Tri čarobne naranče

Bio jednom jedan ostarjeli kralj koji pomisli kako je krajnje vrijeme da se njegov sin oženi. Pozove zato kraljevne izbliza i izdaleka na veliku svečanost, ali kraljeviću se ne svidje ni jedna od njih.

Kralj tada objavi neka kraljević sam sebi nače ženu. I tako kraljević pojaše svoga konja i odjaha. Doskora stigne do šume na čijem je rubu raslo stablo naranče s tri zlatna ploda. Kraljević ubere naranče i pođe svojim putem.

Dan je bio vruć i kraljević ožedni. Izvuče svoj nož i prereže prvu naranču u dvije polovice. Čudo nad čudesima! Iz nje iskoči ljepota djevojka, s očima boje neba i kosom boje sunca. „Daj mi gutljaj vode, preklinjem te“, moljaše ona. No kraljević nije imao vode i djevojka nestane.

Sunce je žeglo i kraljević prereže drugu naranču. Čudo nad čudesima! Iz nje iskoči ljepota djevojka, s očima boje šumskog jezerca i kosom boje crvena hibiskusa. I ona ga usrdno zamoli za gutljaj vode koju on nije imao. Ona tada nestane.

Kraljević napokon stigne do izvora i utaži žeđ. Osjeti da je ogladnio pa prereže i treću naranču. Čudo nad čudesima! Iz nje iskoči djevojka s očima i kosom crnom poput gavranova cvijeta. „Daj mi vode, molim te”, usrdno ga zamoli. On uzme vode i dade joj da pije. Razbi tako čaroliju kojom je djevojku začarala opaka vještica, zasužnjivši je u začarane naranče.

Kraljević i djevojka se vjenčaše i doskora postadoše kralj i kraljica. No vještica dozna da se djevojka oslobodila pa se zaputi u palaču, uzvikujući: „Ukosnice! Kupite moje lijepe ukosnice!”

Kraljica zamoli staricu neka uđe. Vještica odabere ukosnicu s biserom na vrhu. „Dopusti mi da ovom ukosnicom pričvrstim tvoju kosu”, reče. Kraljica se sagne, a vještica joj zabode ukosnicu u glavu. Kraljica se pretvori u bijelu golubicu koja odleti u šumu do mjesta gdje je kralj lovio divljač.

Kralj uhvati golubicu, nakanivši je odnijeti kući kao poklon svojoj ženi. Na njegovu žalost, kraljice, kad je stigao kući, nigdje nije bilo.

Mjeseci su prolazili. Jedina kraljeva utjeha bila je bijela golubica, koja ga je podsjećala na njegovu izgubljenu ljubav. Jednoga dana, kad je pogladio pticu po glavi. On napipa bisernu glavicu pribadače. Tko li je mogao učiniti nešto tako okrutno? Izvuče pribadaču i  - čudo nad čudesima! – pred njim stajaše njegova prelijepa kraljica.

Kralj zapovjedi svojim ljudima da dovedu vješticu u palaču, ali to više nije bilo potrebno.

Toga dana u vještičinoj kolibi planu požar i vještica izgori u plamenu. Posljednje što su do nje vidjeli bila je perjanica dima koja se dizala iznad vrhova drveća.