Zbirka nedječjih pjesama Slike objavljena je 1912. godine. U Autobiografiji Ivana objašnjava kako je došlo do toga da objavi zbirku nedječjih pjesama; naime, znajući da se „spisateljstvo ne slaže s dužnostima ženskim”, Ivana je odlučila objavljivati književne tekstove tek onda kada je to prepoznala kao svoju majčinsku dužnost, odnosno kada je željela svojoj djeci dati štivo koje je smatrala primjerenim. No objavljivanje zbirke nedječjih pjesama odstupanje je od te logike te Ivana tu priznaje da je njezina želja za pisanjem jača od osjećaja kršenja ženskih dužnosti. Ujedno priznaje da joj je od svih njezinih knjiga, koje je napisala do trenutka pisanja Autobiografije, upravo ova zbirka najdraža.

U zbirci je objavljeno osam pjesama, a u uvodnome tekstu Ivana naglašava svoj impresionistički poetički poticaj, odnosno pjesme iz ove zbirke tumači kao naglašene, izuzetne dojmove nekih posebnih prizora koje je poželjela dočarati riječima. Sve su „slike” iz ove zbirke povezane s prirodom i dojmovima prirodnih promjena i kretanja, poput leda na rijeci, zore odnosno rađanja dana, jutarnjega mira na rijeci, noćnoga kretanja životinja kroz šumu, noćne oluje i osobito ugođaja povezanih s vodom u prirodi.

Dubravka Zima (2013.)