Od svoje osme godine Ivana Mažuranić živi u Zagrebu, u Markovoj ulici broj 5 (danas je to Mletačka ulica). O razdoblju njezinoga djetinjstva ne postoji puno pisanih tragova, no dragocjen izvor podataka o razdoblju adolescencije njezin je djevojački dnevnik koji započinje pisati s četrnaest godina. Dnevnik je objavljen u redakturi Sanje Lovrenčić pod nazivom Dobro jutro, svijete! (Mala zvona, 2010.) i obuhvaća razdoblje od 1888. do 1891. godine, dakle od četrnaeste do sedamnaeste Ivanine godine.   
U dokumentarnom je smislu dnevnik vrlo zanimljiv zbog prikaza odrastanja građanske djevojke u Zagrebu krajem 19. stoljeća. Društveni život djevojaka odvija se u građanskim kućama, na popodnevnim susretima s prijateljicama iz građanskih kuća (na kojima se ponekad svira ili pjeva, igra se tombola, u vrijeme poklada maskira se – „krabulje“), zatim na privatnim plesovima u građanskim kućama ili na javnim plesovima, potom u šetnjama gradom uz obveznu pratnju majke ili neke druge udate gospođe te u većem društvu vršnjakinja i vršnjaka, najčešće uz pratnju starijih, ali katkada i bez nje. U dnevniku se spominje i klizanje, kao popodnevna zabava, te večernji koncerti. Od zabave se u dnevniku nadalje spominje muzika, večernji izlasci u kazalište, susreti s „koronelcima“, mladenačkim društvom koje se okupljalo u poznatoj plesnoj školi Coronelli u kojoj se u Zagrebu podučavaju plesu građanske i plemićke djevojke i mladići još od kraja 18. stoljeća. Iz Ivanina dnevnika saznajemo da je voljela plesati i da je bila dobra plesačica (o čemu svjedoči i sama, kao udata žena, u privatnim pismima članovima obitelji), zatim, da se osjećala zrelijom i pametnijom od svojih vršnjakinja kojima pokatkad u dnevniku zamjera nezrelost i nezainteresiranost za bilo kakvu pametnu zabavu (Dakle, dodjem ja k Olgi: ona zine, ja stanem govoriti, nu videć da se tu zija, zinem i ja. To zijanje protegne se u blejanje. Kakva korist da dodje treća? Na miesto dvijuh zijasmo sad tri i tako dalje. Nu ne vjerujem da neima i drugih djevojaka nego da su sve na taj kalup, str. 16). Sporadično se u  dnevniku spominje čežnja za Hališćem, ljetnikovcem na Varaždinbregu. U dnevniku je zamjetno i Ivanino nezadovoljstvo samom sobom odnosno nestalnošću, promjenama raspoloženja i osjećajem nezrelosti i nerealiziranosti karakterističnim za razdoblje adolescencije. S time su povezane i zabilješke o mladenačkim simpatijama, koje se također sporadično navode, pri čemu je zanimljiva Ivanina odluka koju zapisuje u dnevnik – da se ne želi zaljubiti u nekoga tko nije Hrvat. Hrvatsko domoljublje također je važna tema u dnevniku. Potom, u dnevnik zapisuje i vlastite literarne pokušaje, spominje bilježnicu punu pjesama koje je napisala i s kojima je bila kako-tako zadovoljna, ali koju je izgubila, no uz to u dnevnik zapisuje i kraće pripovijetke, pjesme, literarna razmatranja. Spominje, nažalost vrlo oskudno, i vlastitu lektiru, poimence Ksavera Šandora Gjalskoga. Također, naglašena kršćanska religioznost, koju poslije vidimo u njezinom književnom stvaralaštvu, potvrđuje se i u dnevniku u koji zapisuje svoja promišljanja, molitve, ispitivanja savjesti i razmatranja o Bogu i kršćanstvu. Jedan je od važnih postulata djevojačkoga odgoja, poznat iz javnoga normativnog (propisivačkog) diskursa o odgoju adolescentica, nužnost da se ništa ne taji od majke, što Ivana u dnevniku spominje, no pritom priznaje da se ne pridržava te obveze u potpunosti, tajeći od majke pokoju simpatiju prema vršnjacima.     
Važan je događaj u njezinome životu u tom razdoblju smrt djeda Ivana Mažuranića 1890. godine. U to je vrijeme imala petnaest godina, a poslije je zapisala svoj doživljaj te noći, noćno šuljanje za roditeljima po pustim gornjogradskim ulicama (od Markove u kojoj su živjeli do Jurjevske u kojoj je živio Ivan Mažuranić) i neopaženo svjedočenje zadnjim djedovim časovima.
Ivana Mažuranić zaručila se s dr. Vatroslavom Brlićem 15. kolovoza 1891. godine, a udala se za njega osam mjeseci poslije. U djevojačkome dnevniku bilježi i svoje nejasne dojmove upoznavanja i zaruka s nešto starijim Brlićem (bio je dvanaest godina stariji od nje), kojega je, kao potencijalnoga ženika, Ivaninim roditeljima preporučila njegova tetka Jagoda Brlić. O njezinom zaručničkom životu također ponešto doznajemo iz pisama zaručniku koji je živio u Brodu na Savi.

Dubravka Zima (2013.)