Peter Christen Asbjørnsen (1812. – 1885.) i Jørgen Moe (1813. – 1882.) norveški folkloristički dvojac, najpoznatiji je po zbirci Norveške narodne bajke i priče (1841. – 1844.).  Učitelj Asbjørnsen i teolog Moe upoznali su se još u mladenačkoj dobi. Otkrivši zajednički interes za usmenu književnost, odlučili su krenuti stopama braće Grimm i posvetiti se skupljanju tzv. narodnog blaga. No, za razliku od braće Grimm, norveški se dvojac doista bavio terenskim radom: 1837. godine kreću na putovanje po Norveškoj, s ciljem bilježenja usmenih pjesama i priča. Ne zna se točno koji je od prijatelja predložio ovaj projekt, ali mnogi smatraju da je ideja došla od Moea. Poput Grimmovih, i Asbjørnsen i Moe u folklorističkim su pothvatima vidjeli važan korak u buđenju nacionalne svijesti. Njihova zbirka, koja osim bajki sadrži i razne druge žanrove (poput šaljivih pripovijedaka, priča o životinjama i anegdota), odigrala je važnu ulogu u razvoju norveškoga jezika.