priča
MAJMUN I DELFIN
— — — I minu oluja...
Pod sunašcem opet Helespont titra,
A lahor se širi ko mrežica hitra
Po valu, što bliešti ko mantija plava.
No dolje, dno mora — ah, borac na odru! —
Brod je već lego i zanaviek spava.
Al majmun je spasen!
On bjaše, dakako, na tirenskom brodu,
Da zabavlja grčku i rimsku gospodu.
A gle, što se zbilo: progutali vali
I gojnoga Rufa i umnoga Flava —
A spasen je samo taj bezočnik mali!
(Iz ovoga — pazi — već nauka sliedi:
Da najbolje pliva, tko najmanje vriedi),
Sred lomljave dakle, sred vriske i vaja
Ponajbolju dasku naš majmun uhvati,
A sliepa Fortuna i dalje ga prati,
Te izvježban delfin sa egejskog kraja
Dopliva k njemu:
— Izvolite sjesti, jer dužnost je moja,
Kad nastrada ovdje jedinica koja,
Da posadi budem na ruku u svemu.
A majmun, ko majmun, ni kape da skine,
Već odmah na leđa delfinu se vine
I bahato reče: — Sad veslaj što bolje,
Jer nisam ni dobre ni široke volje.
Vlaga mi smeta!
Moj delfin se lecne:
— To pretor je valjda — e, tako mi vjere,
Baš malen je čovjek, a veliko zviere!
Te skromno upita: — A kuda da plovim?
A majmun bi htio da odgovor dade,
Al ništa o ničem budala ne znade. —
Tek čuo je negdje, da ima Atena.
— Što pitaš? Kud misliš sa pitanjem ovim?
Ta vozi što brže u bielu Atenu,
Da zagrlim djecu i utješim ženu!
A delfin za plovke — sve odskače pjena.
Putem naš majmun ćakula o ...
cijeli tekst