Usnuli kraljević

Neki kralj imao je kćer koja bijaše radost njegova srca. Kad je morao poći u rat, zabrine ga što li će i kakao ona bez njega. „Pođi u zdravlju, oče, i u zdravlju se vrati”, reče djevojka. „Ja ću te čekati.”

Svakoga bi dana ona sjedila iz svog prozora, očekujući očev povratak, vezući rubac koji mu je željela pokloniti. Jednoga dana zlatni orao stane kružiti u visinama i kliktati: „Vezak vezla djevojka, za mrtvaca udana.”

„Što to znači?” upita ga kraljevna.

„Sjedni na moja leđa pa ćeš vidjeti”, odgovori joj orao.

Orao odnese djevojku u daleki kraj i sleti u dvorište s bunarom. Kad kraljevna baci pogled u bunar, opazi da se na njegovu dnu nalazi palača.

U palači zatekne ona kraljevića koji ležaše na postelji kao mrtav. Poruka uz njegovo uzglavlje glasila je : „Ako sućut u tebi probudim, bdi nada mnom tri mjeseca, tri tjedna, tri sata i tri minute. Kada kihnem, redi: „Na zdravlje, moj kraljeviću, život vječni uživao. Kad se probudim, nevjestom ću te nazvati.”

Kraljevna je sjedila pokraj usnuloga kraljevića tri mjeseca i tri tjedna. Hranu su joj donosili, ali ona nikad nije vidjela nikoga tko bi to činio, niti je i s kom riječ progovorila. Tad začuje kako neka djevojka dovikuje s vrha bunara: „Sluškinja traži posla!”, pa joj se odazove: „Pogledaj u bunar!”

Djevojka bješe lijepa i dobra, pa je kraljevna uzme u službu. Ispriča joj sve o usnulom kraljeviću. Sluškinja reče: „odspavaj malo. Ja ću bdjeti i probuditi te ako kraljević kihne.”

Čim je kraljevna zaspala, kraljević kihne. Sluškinja odmah reče: „Na zdravlje, moj kraljeviću, život vječni uživao.”

Kraljević se probudi i zagrli sluškinju.

„Oslobodila si me čarolije”, reče on. „Ti ćeš biti moja nevjesta.” Tada on ugleda kraljevnu usnulu na podu.

„To je moja sluškinja”, reče sluškinja.

„Pustimo siroticu neka spava”, nasmiješi se kraljević. „Kad se probudi, pošalji je neka se brine oko gusaka.”

Kad se kraljevna probudila, njezina joj sluškinja reče: „Krunom od dijamanata”, odgovori ona. Kraljević zatim upita guščaricu što ona želi na dar. „Mlinsko kolo strpljenja, krvnikovo uže i mesarev nož.” Kraljević svakoj djevojci dade na dar ono što je poželjela.

Te noći kraljević začu neko žalostivo mrmorenje koje je dopiralo iz sobe u kojoj je spavala guščarica.

Kraljevna je mlinskom kolu strpljenja provjeravala jade. Pitala je: „Mlinsko kolo, mlinsko kolo, što mi je činiti?”

„Budi strpljiva”, odgovori joj mlinsko kolo.

Ona tada upita nož: „Nožu, nožu, što mi je činiti?”

„Probudi se!” odgovori joj nož.

Onda tada upita uže. „Uže, uže, što mi je činiti?”

„Objesi se!” odgovori uže.

Kraljević provali u sobu. „Ne čini toga!” poviče. „Ti si moja prava vjernica, a ona druga lažljivica. Ona je zaslužila vješala, a ne ti!”

„Ne”, reče kraljevna. „Premda mi je pokušala nauditi, slobodna je neka ide kuda želi. Povedi me sada mojoj kući, mome ocu i uzmi me za ženu.”