Zaljubljen u tri šipka
Kraljević je neki jeo za stolom. Režući sir ozlijedio je prst i jedna kap krvi pade na sir.
On reče svojoj majci:
- Majko, želio bih ženu bijelu kao mlijeko i crvenu kao krv.
- Ah, moj sinko, ona koja je bijela nije crvena, a koja je crvena, nije bijela. Ali traži, možda ipak nađeš.
I sin krenu na put. Hodao, hodao, pa susrete neku ženu:
- Mladiću, kamo ideš?
- E, baš ću tebi, ženi to reći!
Hodao, hodao pa susrete nekog starca.
- Mladiću, kamo ideš?
- Tebi ću reći, striče stari, jer sigurno znaš više od mene. Tražim ženu bijelu kao mlijeko i crvenu kao krv.
A starčić:
- Sinko moj, koja je bijela nije crvena, a koje je crvena nije bijela. Ali uzmi ova tri šipka: otvori ih i pogledaj što će iz njih izići. I to učini samo blizu fontane.
Mladić otvori jedan šipak a iz njega iskoči lijepa djevojka, bijela kao mlijeko i crvena kao krv, koja odmah viknu:
Zlatousti počuj me mladiću,
Ne daš li mi piti, umrijet ću.
Kraljević rukom zahvati vode i pruži je djevojci, ali ne stiže na vrijeme. Ljepotica umre.
Otvori drugi šipak pa iskoči druga lijepa djevojka, govoreći:
Zlatousti počuj me mladiću,
Ne daš li mi piti, umrijet ću.
Donese joj vode, ali je već bila mrtva.
Otvori treći šipak pa iskoči djevojka još ljepša od one dvije. Mladić joj hitnu vodu u lice i ona ostade na životu.
Bila je gola kao od majke rođena i mladić je zaogrnu svojim ogrtačem i kaza joj:
- Popni se na ovo stablo, a ja idem po haljine da te odjenem i po kočiju da te odvedem u palaču.
Djevojka ostade na stablu blizu fontane. Na tu je fontanu svakog jutra dolazila po vodu Ružna Saracenka. Grabeći vodu zemljanim sudom ugleda u vodi lik djevojke sa stabla.
Zar mene ovakvu ljepoticu
Da s krčagom šalju po vodicu?
I ne razmišljajući više baci sud na zemlju i razbije ga. Vrati se kući a gospodarica reče:
- Ružna Saracenko! Kako se usuđuješ vratiti kući bez vode i bez suda! - Ona uze drugi sud i vrati se na zdenac. „Ah, baš sam lijepa”, reče sebi.
Zar mene ovakvu ljepoticu
Da s krčagom šalju po vodicu?
I ponovno baci krčag na zemlju. Gospodarica je opet izgrdi, ona se vrati na fontanu, razbi još jedan krčag, a djevojka na stablu koja je sve to gledala, ne uzmože zadržati smijeh.
Ružna Saracenka podiže pogled i ugleda je.
- Ah, vi ste? I zbog vas razbih tri krčaga? Ali, uistinu ste lijepi! Siđite, želim vas počešljati.
Djevojka ne htjede sići sa stabla, ali je Ružna Saracenka bila uporna:
- Dajte da vas počešljam, bit ćete još ljepši.
I natjera je da siđe, rasplete joj kosu i u njoj ugleda veliku iglu. Uze joj iglu i gurnu joj u uho. Djevojci iz uha kapnu krv i ona umre. Ali netom kaplja dodirnu zemlju, pretvori se u golubicu, i golubica odleti.
Ružna Saracenka šćućuri se na stablu. Kraljević se vrati kočijom i čim je ugleda reče:
- Bila si bijela kao mlijeko i crvena kao krv; kako si postala tako crna?
A Ružna Saracenka:
Sinulo je sunce nemilice
Od njega mi potamnjelo lice.
A kraljević:
- A kako si glas promijenila?
A ona:
Udario vjetar grublji
I glas mi postade dublji.
A kraljević:
- Ali, bila si tako lijepa, a sad si ružna.
A ona:
Čim tanani lahor pirnu,
Ljepota me odmah minu.
Dosta priče. Kraljević je uze u kočiju i povede kući. Otkako se Ružna Saracenka uselila u palaču kao zaručnica kraljeva sina, golubica je svako jutro slijetala na kuhinjski prozor i pitala kuhara:
Kuharu, kuharu te kuhinje kužne
Što kralj radi kraj Saracenke Ružne?
- Jede, pije i spava - govorio je kuhar.
A golubica:
Juhica za me,
Zlatna pera za te.
Kuhar bi joj dao tanjur juhe a golubica bi se protresla pa su joj zlatna pera padala. Zatim bi odletjela.
Sutradan ujutro se vraćala.
Kuharu, kuharu te kuhinje kužne
Što kralj radi kraj Saracenke Ružne?
- Jede, pije i spava - govorio je kuhar.
A golubica:
Juhica za me,
Zlatna pera za te.
Ona bi pojela juhicu, a kuhar uzimao zlatna pera.
Poslije nekog vremena odluči sve ispričati kraljeviću. Kraljević sasluša pa reče:
- Kad se sutra vrati golubica, uhvati je i donesi; želim je imati uza se.
Ružna Saracenka, koja je skrivena sve to čula, pomisli da golubica ne sluti na dobro; i kad se ona sutradan ujutro ponovno spustila na kuhinjski prozor, probode je ražnjem i usmrti.
Golubica uginu. Ali jedna kap pade u vrt, i na tom mjestu odmah niknu šipak.
Najposlije na stablu ostade samo jedan, najveći od svih plodova, pa Ružna Saracenka reče:
- Ovaj ću sačuvati za sebe. - Ali dođe neka starica i upita:
- Hoćete li mi dati taj šipak. Moj muž umire.
- Ostao mi je samo ovaj i želim ga sačuvati kao ukras odvrati Ružna Saracenka, ali se u razgovor uplete kraljević i reče: - Toj jadnici umire muž, morate joj ga dati.
I tako starica odnese šipak. A kad je ušla u kuću, muž je već bio mrtav.
Starica je svako jutro odlazila na misu. Dok je ona bila u crkvi, iz šipka je izlazila djevojka. Palila je vatru, čistila kuću, kuhala i prostirala stol, a onda se vraćala u šipak. Kad bi se vratila kući, starica bi našla sve spremljeno i nije mogla shvatiti tko to radi.
Jedno jutro ode na ispovijed i sve ispriča ispovjedniku. On joj reče:
- Evo što ćete učiniti. Sutra se pričinite da idete na misu a međutim se skrijte u kući. Tako ćete vidjeti tko sprema i kuha.
Sutradan ujutro starica tobože zatvori kućna vrata, ali ostane iza vrata. Djevojka iziđe iz šika i poče čistiti kuću i kuhati. Starica uđe prije nego se djevojka uspjela vratiti u šipak:
- Odakle si? - upita je starica.
A ona:
- Budi blagoslovljena bakice, nemoj me ubiti, nemoj me ubiti!
- Neću te ubiti, ali želim znati odakle dolaziš.
- Stanujem u šipku... - pa joj pripovjedi svoju priču.
Starica obuče djevojku po seljačku, kao što je i sama bila odjevena (djevojka je bila gola kao od majke rođena) i povede je u nedjelju na misu. I kraljević dođe na misu i vidje je. „O Bože blagi! Ova izgleda kao djevojka koju sam našao na fontani! ” Zatim kraljević zaustavi staricu na ulici.
- Reci mi odakle je došla ta djevojka?
- Nemojte me ubiti! - plačljivo odvrnu starica.
- Ne boj se! Samo želim znati odakle je.
- Iz šipka što ste mi ga vi dali.
- I ona u šipku! - uzviknu kraljević, pa upita djevojku: - Kako ste se našli u šipku? – i ona mu sve ispriča.
On se vrati u palaču skupa s djevojkom i natjera je da sve opet ispriča pred Ružnom Saracenkom.
- Jesi li čula? - reče kraljević Ružnoj Saracenki kad je djevojka završila svoju priču. -
Neću te ja osuditi na smrt. Sudi sama sebi!
Vidjevši da više nema izlaza, Ružna Saracenka reče:
- Daj mi načini košulju od smole i spali me nasred trga.
Tako se i zbilo. A kraljević oženi djevojku.