Ova je knjiga objavljena 1913. godine, također u nakladi Hrvatskog književno-pedagoškog zbora, u Knjižnici za mladež. Ilustrirala ju je Nasta Šenoa-Rojc. Čudnovate zgode šegrta Hlapića dječji su roman u kojem se pripovijeda o sedam dana i noći koje mali Hlapić, postolarski šegrt, provodi na putovanju nakon što pobjegne od okrutnoga i nepravednoga majstora, postolara Mrkonje. Poticaj za njegov bijeg premalene su čizmice koje je majstor Mrkonja sam krojio, ali je nepravedno optužio i kaznio Hlapića. Hlapić uzima čizmice koje mu savršeno odgovaraju, piše pisma lošemu majstoru i dobroj majstorici u kojima najavljuje da kreće u svijet da razgazi čizmice i da će ih vratiti, te bježi noću od kuće. Na svome putu doživljava niz pustolovina zajedno s Bundašem, Mrkonjinim psom koji bježi za njim, i s malenom cirkuskom djevojčicom Gitom, koju susreće na putu. Naposljetku se u dramatičnome finalu susreću s majstorom Mrkonjom kojega je nesreća na putu smekšala i koji ih sve troje vodi kući gdje se ispostavlja da je Gita izgubljena kći majstora i majstorice. Roman tako završava velikom srećom te se u epilogu otkriva da su Hlapić i Gita poslije odrasli i vjenčali se, a svojoj su djeci nedjeljom pripovijedali o čudnovatim zgodama šegrta Hlapića.

Ovaj se roman smatra klasičnim dječjim romanom i jednim od najboljih u hrvatskoj dječjoj književnosti, ponajviše zbog odlično oblikovanih likova, jasne pripovjedne logike, izvrsnog pripovjednog stila i zanimljive, djeci osobito prilagođene teme.

Dubravka Zima (2013.)