Prva knjiga koju je Ivana Brlić-Mažuranić objavila tiskom, dakle u obliku knjige, bila je knjižica Valjani i nevaljani, objavljena je 1902. godine, kada je njezina najstarija kći imala devet godina. Knjigu je objavila u vlastitoj nakladi, što znači da je njezina obitelj (obitelj Brlić, odnosno njezin suprug Vatroslav Brlić) platila opremanje i tiskanje knjižice. Naklada je bila stotinu primjeraka. Čak i u toj relativno skromnoj nakladi poneki je primjerak dospio i izvan obitelji – kojoj je knjižica bila prvenstveno namijenjena – te je tako, primjerice, Rudolfo Franjin Magjer izbor iz knjižice objavio u antologiji omladinske književnosti U pjesmi i priči 1906. godine, u kojoj posebno ističe baš Ivanu Brlić-Mažuranić i njezin prvijenac.
Valjani i nevaljani sastoje se od pet pripovijedaka i šest dječjih pjesama. Naslov jasno ukazuje da su intencija i ton ovih priča i pjesama pedagoški, razlikovanje valjanih od nevaljanih te podučavanje nevaljanih kako da postanu valjani. Priče naglašavaju i veličaju herojske postupke i etičke odabire posve male djece, vrline i načela kojih se u životu valja držati, ističu poželjne i osuđuju nepoželjne načine ponašanja i gotovo u potpunosti izbjegavaju humor ili neki vid zabave, a neumoljiva pedagoška logika svaku nevaljalost odmah kažnjava. Pjesme su na sličnome tragu i u kratkim rimovanim stihovima opominju i upućuju, s jedinom iznimkom pjesme Ivo tješi tatu u kojoj se u duhovitom tonu opjevava dječja (a)logika.

Dubravka Zima (2013.)